Miomi maternice: tema koju žene sve češće pretražuju, jer im trebaju jasne informacije

Kad žena dobije nalaz na kojem piše “miom”, najčešće ne dobije samo dijagnozu. Dobije i niz pitanja koja joj se počnu vrtjeti po glavi: je li to opasno, hoću li morati na operaciju, mogu li ostati trudna, zašto toliko krvarim, zašto sam stalno napuhnuta, zašto sam toliko umorna i postoji li još neka opcija osim kirurškog zahvata?

I zato nije čudno da se miomi sve češće pretražuju. Žene ih guglaju navečer, nakon pregleda. Pitaju ChatGPT da im “prevede” nalaz. Traže iskustva drugih žena. Uspoređuju operaciju i embolizaciju. Pokušavaju razumjeti koliko je velik miom od 5, 7 ili 10 centimetara i što ta brojka uopće znači za njihov život.

Upravo zato nastao je serijal Mi o miomima i epizoda podcasta Iz prve ruke – Mi o miomima. Ne da bi žene dobile još jedan medicinski tekst koji će ih dodatno zbuniti, nego da bi dobile ono što im najviše treba: mirnu, stručnu i razumljivu informaciju.

U razgovoru o miomima sudjeluju izv. prof. dr. sc. Ivana Maurac Pašalić, dr. med., specijalistica ginekologije i opstetricije, te doc. prim. dr. sc. Dražen Perkov, dr. med., specijalist radiologije i intervencijske radiologije. Njihova je poruka važna i jednostavna: miom ne znači uvijek operaciju, ali uvijek znači da žena treba znati koje su joj opcije.

Sadržaj članka

Koliko žena ima miome?
Koliko žena u Europi ima miome?
Koliko žena u Hrvatskoj može imati miome?
Koje tegobe mogu uzrokovati miomi?
Zašto žene toliko pretražuju miome?
Što žene o miomima pitaju ChatGPT?
Koliko žena zna za embolizaciju mioma?
Koji se miomi mogu embolizirati, a koji se češće operiraju?
Operacija ili embolizacija mioma: usporedna tablica
Što pitati liječnika ako imate miom?
Zaključak: cilj nije uplašiti žene, nego im dati izbor

Koliko žena ima miome?

Miomi maternice su dobroćudne tvorbe koje nastaju iz mišićnog tkiva maternice. Vrlo su česti, posebno u reproduktivnoj dobi, ali ne stvaraju kod svih žena iste tegobe. Neke žene ih imaju godinama i za njih saznaju slučajno, na redovitom ultrazvuku. Druge zbog njih imaju obilne menstruacije, bolove, pritisak u zdjelici, anemiju, umor, nadutost ili probleme s plodnošću.

Europsko istraživanje provedeno u pet zemalja pokazalo je da se udio žena s dijagnosticiranim miomima kreće od 11,7 % do 23,6 %, ovisno o zemlji. Isto istraživanje pokazalo je i da velik broj žena ima simptome, osobito obilna krvarenja, ali nema postavljenu dijagnozu, što je možda i najvažniji dio priče. To znači da dio žena živi s tegobama koje su “normalizirale”, a koje bi zapravo trebalo provjeriti.

Zato je važno stalno ponavljati: obilna menstruacija koja iscrpljuje ženu nije nešto što treba trpjeti zato što “tako mora biti”. Bol, pritisak, napuhnutost, umor i anemija nisu samo “ženski problemi”. To su simptomi o kojima treba razgovarati s liječnikom.

Koliko žena u Europi ima miome?

U Europskoj uniji je 1. siječnja 2024. živjelo oko 229 milijuna žena. Kada se na taj broj vrlo okvirno primijene europske procjene o dijagnosticiranim miomima, jasno je da govorimo o desecima milijuna žena koje su se susrele ili se mogu susresti s ovom dijagnozom.

Naravno, takav izračun treba uzeti s oprezom. Miomi nisu jednako česti u svim dobnim skupinama, ne dijagnosticiraju se svugdje jednako i ne javljaju se sve žene liječniku zbog simptoma. No, i bez precizne brojke, poruka je jasna: miomi nisu rijetka dijagnoza. Rijetko je samo to da o njima govorimo dovoljno jasno, često i otvoreno.

Koliko žena u Hrvatskoj može imati miome?

Za Hrvatsku nemamo javno dostupan, jedinstven registar koji bi pokazao koliko žena točno ima miome. No, možemo napraviti okvirnu procjenu.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, žene čine nešto više od polovice stanovništva Hrvatske, a značajan dio ženske populacije je u fertilnoj dobi, odnosno u dobi u kojoj se miomi najčešće otkrivaju. Ako se europski raspon dijagnosticiranih mioma od 11,7 % do 23,6 % primijeni na hrvatsku žensku populaciju u reproduktivnoj dobi, dolazimo do vrlo okvirne procjene da bi deseci tisuća, vjerojatno i više od stotinu tisuća žena u Hrvatskoj, mogle imati dijagnosticirane miome ili tegobe koje bi mogle biti povezane s njima.

To nije brojka kojom treba plašiti žene. Upravo suprotno. To je brojka koja pokazuje da se radi o temi javnog zdravlja, svakodnevice i kvalitete života. Ako toliko žena potencijalno živi s miomima, onda informacije o njima ne bi trebale biti komplicirane, teško dostupne ili svedene samo na rečenicu: “To se operira.”

Koje tegobe mogu uzrokovati miomi?

Miomi mogu biti potpuno tihi. Ali mogu biti i razlog zbog kojeg žena svaki mjesec gubi previše krvi, uzima željezo, planira obveze prema ciklusu, izbjegava putovanja, nosi dodatnu odjeću “za svaki slučaj” ili se navikne na umor koji ne bi trebala smatrati normalnim.

Najčešće tegobe povezane s miomima uključuju obilne i dugotrajne menstruacije, krvarenja između menstruacija, bolne menstruacije, anemiju, pritisak u zdjelici, osjećaj punoće ili nadutosti, učestalo mokrenje, bolove u leđima, bolne odnose, a kod nekih žena i poteškoće sa začećem ili komplikacije u trudnoći.

Ono što je važno reći ljudski, bez dramatiziranja, jest ovo: nije svaki miom za zahvat. Ali svaki simptom koji remeti život zaslužuje da ga se ozbiljno shvati.

Zašto žene toliko pretražuju miome?

Kad pogledamo što žene pretražuju na Googleu, vidimo puno više od ključnih riječi. Vidimo zabrinutost, pokušaj razumijevanja i potrebu za drugim mišljenjem.

Pretražuju se pojmovi poput “miomi simptomi”, “miom na maternici koliko je opasan”, “miom 5 cm”, “miom 7 cm”, “miom na maternici 10 cm”, “veličina mioma za operaciju”, “miom i nadutost”, “submukozni miom”, “miomi u menopauzi forum” i “miom na maternici i izostanak menstruacije”.

Iza svakog od tih upita stoji vrlo konkretna situacija. Žena koja je dobila nalaz i ne zna je li 5 centimetara puno. Žena koja se pita je li njezina nadutost povezana s miomom. Žena koja ulazi u menopauzu i ne zna treba li se i dalje brinuti. Žena koja ima obilna krvarenja i pita se je li to “samo menstruacija” ili nešto što treba liječiti.

Još je zanimljivije da se jako često pretražuju i izrazi poput “operacija mioma iskustva”, “oporavak nakon operacije mioma”, “bolovanje nakon operacije mioma”, “klasična operacija mioma”, “operacija mioma privatno cijena”, “embolizacija mioma iskustva”, “embolizacija mioma cijena”, “embolizacija mioma maternice” i “smanjenje mioma iskustva”.

To znači da žene ne traže samo dijagnozu. One traže put. Zanima ih što ih čeka, koliko će se oporavljati, hoće li moći raditi, brinuti o djeci, vratiti se svakodnevici, izbjeći veći zahvat ili sačuvati maternicu.

I upravo je tu odgovornost zdravstvenog sadržaja najveća. Ženama ne treba još jedan tekst koji će ih uplašiti. Treba im sadržaj koji će ih smiriti, educirati i pripremiti za razgovor s liječnikom.

Što žene o miomima pitaju ChatGPT?

Google pokazuje što žene kratko upisuju. ChatGPT pokazuje što ih zapravo muči kada pitanje postave svojim riječima.

Umjesto jedne fraze, žene često pitaju: “Imam miom 7 cm, moram li na operaciju?”, “Koja je razlika između embolizacije i operacije?”, “Mogu li zatrudnjeti ako imam miom?”, “Je li submukozni miom opasan?”, “Koliko traje oporavak nakon embolizacije?”, “Može li miom uzrokovati nadutost?”, “Što trebam pitati ginekologa?” ili “Možeš li mi objasniti nalaz jednostavnim riječima?”

To su pitanja koja pokazuju da žene ne traže zamjenu za liječnika. One traže pripremu. Žele razumjeti što im je rečeno, lakše postaviti pitanja na pregledu i ne osjećati se izgubljeno u medicinskim izrazima.

Zato je važno da se o miomima govori na jeziku koji žene razumiju. Stručno, ali ne hladno. Točno, ali ne komplicirano. S dovoljno informacija da žena može reći: “Dobro, sada znam što trebam pitati.”

Koliko žena zna za embolizaciju mioma?

Ovdje dolazimo do dijela koji je možda najvažniji za osvještavanje. Velik broj žena zna da se miomi mogu operirati. Puno manje žena zna da kod određenih mioma postoji i mogućnost embolizacije.

Točan podatak o tome koliko žena u Hrvatskoj zna za embolizaciju mioma nije javno dostupan. Ali sama činjenica da žene pretražuju izraze poput “embolizacija mioma iskustva” i “embolizacija mioma cijena” govori nam da interes postoji, ali i da je informacija još uvijek nedovoljno poznata.

Embolizacija mioma, odnosno embolizacija materničnih arterija, minimalno je invazivan zahvat koji izvodi intervencijski radiolog. Cilj je smanjiti dotok krvi prema miomima, zbog čega se oni s vremenom smanjuju, a simptomi poput obilnog krvarenja, boli i pritiska mogu se ublažiti.

To ne znači da je embolizacija rješenje za svaku ženu. Ali znači da žena ima pravo znati da postoji i pitati je li za nju kandidatkinja.

Koji se miomi mogu embolizirati, a koji se češće operiraju?

Odluka o liječenju mioma nikada ne bi trebala biti donesena samo prema jednoj brojci. Nije dovoljno reći “miom je 5 cm” ili “miom je 10 cm” i na temelju toga odmah zaključiti što treba napraviti.

Važni su položaj mioma, broj mioma, simptomi, dob žene, planira li trudnoću, kakva su krvarenja, postoji li anemija, kako izgleda ultrazvučni ili MR nalaz i postoji li sumnja na nešto što nije tipičan miom.

Embolizacija se često razmatra kod žena koje imaju simptomatske miome, osobito kada miomi uzrokuju obilna krvarenja, bol, pritisak ili povećanje maternice. Može biti posebno korisna kada žena ima više mioma, jer se zahvat ne odnosi samo na jedan pojedinačni miom, nego na njihovu opskrbu krvlju.

Operacija se češće razmatra kod određenih submukoznih mioma koji ulaze u šupljinu maternice, kod mioma koji značajno deformiraju maternicu, kod žena koje planiraju trudnoću ako liječnik procijeni da je kirurško uklanjanje najbolja opcija, kod sumnjivih nalaza ili kada je potrebno fizički ukloniti miom.

Zato je najbolji put najčešće razgovor ginekologa i intervencijskog radiologa, uz ženu koja razumije svoje opcije. Jer odluka nije samo medicinska. Ona je i životna.

Operacija ili embolizacija mioma: usporedna tablica

Što pitati liječnika ako imate miom?

Na pregled je korisno doći pripremljena. Ne zato da žena sama sebi postavi dijagnozu, nego zato da iz ordinacije izađe s jasnijom slikom.

Dobro je pitati koliko je miom velik, gdje se točno nalazi, ima li ih više, može li objašnjavati simptome, treba li dodatna dijagnostika poput magnetske rezonance, je li za praćenje, lijekove, embolizaciju ili operaciju te kako bi svaka od tih opcija utjecala na menstruacije, oporavak, svakodnevni život i eventualne planove za trudnoću.

Posebno je važno pitati: “Jesam li kandidatkinja za embolizaciju?” i “Zašto mi preporučujete baš ovu opciju?”

Ta dva pitanja mogu otvoriti razgovor koji ženi često najviše treba.

Cilj nije uplašiti žene, nego im dati izbor

Miomi su česti. Mogu biti tihi i bez simptoma, ali mogu i ozbiljno narušiti kvalitetu života. Zato je važno da žene ne normaliziraju obilna krvarenja, bolove, iscrpljenost, pritisak u zdjelici i stalnu napuhnutost samo zato što su “navikle”.

Dobra vijest je da danas postoje različite mogućnosti liječenja. Za neke žene najbolja opcija bit će praćenje. Za neke lijekovi. Za neke operacija. Za neke embolizacija.

Najvažnije je da žena zna da ima pravo pitati, razumjeti i sudjelovati u odluci.

Zato su serijal Mi o miomima i epizoda podcasta Iz prve ruke – Mi o miomima toliko važni. Jer otvaraju temu koja se tiče velikog broja žena, ali se o njoj još uvijek premalo govori na način koji je istovremeno stručan, jasan i ljudski.

Miom nije uvijek jednak operaciji. Ali je uvijek razlog da žena dobije pravu informaciju.