Posljednjih godina sve se više govori o ADHD-u kod odraslih, no jedna skupina i dalje ostaje nedovoljno prepoznata - žene. Mnoge tek u odrasloj dobi saznaju da teškoće koje ih prate cijeli život nisu posljedica manjka discipline, loše organizacije ili pretjerane osjetljivosti, nego neurorazvojnog poremećaja koji je godinama ostao neprepoznat.
Nerijetko iza dugogodišnjeg osjećaja da "nešto nije u redu" stoji upravo ADHD kod odraslih žena, a simptomi se često pogrešno pripisuju anksioznosti, kroničnom umoru, stresu ili depresiji.
Što je ADHD?
ADHD (poremećaj pažnje s hiperaktivnošću) neurorazvojni je poremećaj koji započinje u djetinjstvu, ali kod velikog broja ljudi traje i tijekom odrasle dobi.
Iako mnogi ADHD još uvijek povezuju s nemirnim dječacima koji ne mogu mirno sjediti u školi, kod žena je slika često potpuno drugačija. Hiperaktivnost može biti gotovo neprimjetna, dok su u prvom planu problemi s pažnjom, organizacijom, planiranjem i regulacijom emocija.
Zašto se ADHD kod žena često ne prepozna?
Djevojčice s ADHD-om često razviju različite strategije kojima prikrivaju svoje teškoće. Trude se biti organizirane, ulažu dodatni napor u školu i svakodnevne obveze te rijetko stvaraju probleme zbog kojih bi ih okolina uputila na obradu.
Mnoge tijekom godina nauče nadoknađivati svoje teškoće perfekcionizmom ili pretjeranim trudom. Izvana mogu djelovati uspješno i odgovorno, dok iznutra svakodnevno vode borbu s osjećajem kaosa.
Tek kada odgovornosti postanu veće - posao, obitelj, djeca ili vođenje kućanstva - simptomi postaju izraženiji i počinju značajno utjecati na kvalitetu života.
Najčešći simptomi ADHD-a kod odraslih žena
Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, ali među najčešćima su:
- stalni osjećaj mentalnog kaosa
- teškoće s organizacijom vremena
- često zaboravljanje obveza, sastanaka ili rokova
- započinjanje više zadataka istovremeno bez njihovog dovršavanja
- kronično odgađanje obveza
- teško održavanje pažnje tijekom razgovora ili čitanja
- impulzivna kupnja ili donošenje brzih odluka
- izražena emocionalna osjetljivost
- osjećaj da je mozak "stalno uključen"
- iscrpljenost nakon svakodnevnih aktivnosti.
Mnoge žene opisuju da se osjećaju kao da neprestano pokušavaju "uhvatiti korak" s vlastitim životom, bez obzira na to koliko se trude.
ADHD ili anksioznost?
Jedan od najvećih izazova jest to što se simptomi ADHD-a često preklapaju s anksioznim poremećajima.
Primjerice, žena može stalno osjećati zabrinutost jer se boji da će nešto zaboraviti ili propustiti. Može imati ubrzane misli, osjećaj preopterećenosti i teškoće s opuštanjem. Takvi simptomi lako mogu nalikovati anksioznosti.
Međutim, kod ADHD-a uzrok problema često nije pretjerana zabrinutost sama po sebi, nego teškoće u izvršnim funkcijama mozga - planiranju, organizaciji, održavanju pažnje i upravljanju vremenom.
Važno je naglasiti da ADHD i anksioznost mogu postojati zajedno, zbog čega je stručna procjena iznimno važna.
Zašto se simptomi često pripisuju umoru?
Žene s ADHD-om često ulažu mnogo više mentalne energije u svakodnevne zadatke nego što okolina primjećuje.
Planiranje dana, praćenje obveza, organizacija kućanstva ili održavanje koncentracije mogu zahtijevati znatno veći napor nego kod osoba bez ADHD-a.
Posljedica toga može biti:
- kronični umor
- osjećaj iscrpljenosti već početkom dana
- pad koncentracije
- osjećaj da "nikada nema dovoljno vremena"
- teškoće s opuštanjem čak i tijekom odmora.
Emocije mogu biti jednako veliki izazov
Kod odraslih žena ADHD nije povezan samo s pažnjom.
Mnoge imaju izražene poteškoće s regulacijom emocija. Kritiku mogu doživjeti vrlo intenzivno, teško podnose odbijanje, a promjene raspoloženja mogu biti nagle i izražene.
Zbog toga se nerijetko osjećaju kao da su "previše osjetljive", iako je riječ o dijelu poremećaja koji se dugo zanemarivao u dijagnostici.
Hormoni mogu pojačati simptome
Kod žena hormonske promjene mogu značajno utjecati na intenzitet simptoma ADHD-a.
Mnoge primjećuju pogoršanje tijekom:
- predmenstrualnog razdoblja
- trudnoće
- razdoblja nakon poroda
- perimenopauze
- menopauze.
Smatra se da promjene razine estrogena mogu utjecati na neurotransmitere uključene u pažnju, pamćenje i izvršne funkcije, zbog čega simptomi postaju izraženiji.
Kako se postavlja dijagnoza?
Ne postoji krvna pretraga niti snimanje mozga kojim se potvrđuje ADHD.
Dijagnozu postavlja psihijatar ili klinički psiholog kroz detaljan razgovor o simptomima, njihovom razvoju od djetinjstva te utjecaju na svakodnevni život.
Procjena uključuje i isključivanje drugih stanja koja mogu uzrokovati slične tegobe, poput anksioznih poremećaja, depresije, poremećaja spavanja ili problema sa štitnjačom.
Može li se ADHD liječiti?
Da. Iako ADHD ne nestaje, simptomi se mogu uspješno kontrolirati.
Liječenje ovisi o potrebama svake osobe i može uključivati psihoterapiju, edukaciju o ADHD-u, razvoj strategija organizacije, promjene životnih navika te, kada je potrebno, lijekove koje propisuje liječnik.
Mnoge žene nakon postavljanja dijagnoze kažu da im je najveće olakšanje upravo razumijevanje vlastitih teškoća. Ono što su godinama doživljavale kao osobni neuspjeh napokon dobiva objašnjenje.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Ako imate osjećaj da vas problemi s pažnjom, organizacijom ili impulzivnošću prate od djetinjstva te značajno utječu na posao, obitelj ili odnose s drugima, razgovor sa stručnjakom može biti važan prvi korak.
Posebno ako ste već liječeni zbog anksioznosti ili depresije, ali i dalje osjećate da vaši problemi nisu u potpunosti objašnjeni, vrijedi razmotriti mogućnost procjene na ADHD.
ADHD kod odraslih žena mnogo je češći nego što se nekada mislilo, ali i dalje često ostaje neprepoznat. Umjesto izražene hiperaktivnosti, simptomi se mogu očitovati kroz zaboravljivost, osjećaj preopterećenosti, teškoće s organizacijom, emocionalnu osjetljivost i kronični umor.
Prepoznavanje ovih znakova ne znači postavljanje dijagnoze, ali može biti poticaj da se potraži stručna procjena. Pravodobno prepoznavanje ADHD-a omogućuje bolje razumijevanje vlastitog funkcioniranja, odgovarajuće liječenje i kvalitetniji svakodnevni život.
Izvori:
