Kako društvene mreže utječu na mentalno zdravlje djece do 16 godina

Za današnju generaciju mladih, društvene mreže postale su sastavni dio odrastanja, mjesto za druženje, zabavu i informiranje. Istovremeno, roditelji i stručnjaci diljem cijelog svijeta se pitaju kako društvene mreže utječu na mentalno zdravlje djece do 16 godina te koje rizike i dobrobiti donose.

Istraživanja pokazuju da su upravo utjecaj društvenih mreža na mentalno zdravlje djece i internetsko nasilje među najvećim razlozima za zabrinutost odraslih. 

Sve veća prisutnost društvenih mreža u životu djece

Društvene mreže i platforme poput Instagrama, TikToka, YouTubea ili Snapchata privlače djecu i tinejdžere živopisnim sadržajem i mogućnošću povezivanja s vršnjacima diljem svijeta.

Prosječna dob u kojoj djeca otvaraju prve profile sve je niža, pa i oni mlađi od formalnog minimuma (13 godina) pronalaze put do ovih platformi.

Koliko vremena djeca provode online?

Podaci su zabrinjavajući: jedno hrvatsko istraživanje na osnovnoškolcima pokazalo je da čak 40% djece (7. i 8. razredi) radnim danom provode više od tri sata dnevno na društvenim mrežama, a tijekom vikenda taj udio skače na 62%. Istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije na 280.000 djece u Europi bilježi sličan trend: preko jedne trećine adolescenata gotovo je stalno online tijekom dana. Takva razina povezanosti govori koliko su društvene platforme integrirane u svakodnevicu mladih, ali i otvara pitanje utjecaja na njihovu dobrobit.

Važno je naglasiti da vrijeme provedeno na internetu nije nužno uvijek štetno. Primjerice, mnogi tinejdžeri koji su česti korisnici društvenih mreža navode da im one pojačavaju vršnjačku podršku i osjećaj povezanosti s drugima.

Ipak, stručnjaci upozoravaju na pojavu tzv. problematičnog korištenja, obrasca pretjerane upotrebe društvenih mreža povezanog s negativnim posljedicama. Velika međunarodna studija pokazala je nagli porast takvog problematičnog korištenja među tinejdžerima: 2018. godine oko 7% europske mladeži koristilo je društvene mreže na način koji izaziva zabrinutost, da bi 2022. taj udio porastao na 11%.

U Hrvatskoj, istraživanje Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta utvrdilo je da 1,6% djece već pokazuje simptome ovisnosti o društvenim mrežama, što znači da im je psihosocijalno funkcioniranje ozbiljno narušeno. Ovi brojevi ne znače da je svako dijete u opasnosti, ali jasno pokazuju potrebu za razumijevanjem i praćenjem utjecaja društvenih mreža na mentalno zdravlje djece.

Pozitivni utjecaji društvenih mreža na djecu

Iako se često naglašavaju rizici, važno je prepoznati i pozitivne strane društvenih mreža za djecu i tinejdžere. U kontroliranom i podržavajućem okruženju, društvene mreže mogu doprinijeti razvoju i dobrobiti mladih:

• Povezivanje s vršnjacima i emocionalna podrška: Društvene mreže omogućuju djeci održavanje kontakta s prijateljima i obitelji, čak i kada su fizički udaljeni. Mnogi mladi pronalaze zajednice istomišljenika na internetu, bilo da se radi o hobijima, glazbi, sportu ili poteškoćama s kojima se suočavaju. Gotovo 70% mladih ispitanika u jednom istraživanju izjavilo je da su upravo zahvaljujući društvenim mrežama dobili emocionalnu podršku kada im je bilo najteže, a osjećaj povezanosti s drugima često im pomaže u izazovnim trenucima odrastanja. Održavanje prijateljstava online može biti vrijedno, tinejdžeri ističu da im platforme pomažu da ostanu u kontaktu i dijele iskustva, što u nekim slučajevima može pozitivno utjecati na njihove odnose i izvan interneta.

• Izražavanje kreativnosti i identiteta: Mnoge društvene mreže pružaju djeci prostor za kreativno izražavanje. Bilo kroz objavljivanje fotografija, videa, pisanje blogova ili sudjelovanje u izazovima, djeca mogu pokazati svoje talente i interese. Takva kreativna aktivnost može potaknuti samopouzdanje ako se dijete osjeća ostvareno u onome što dijeli s drugima. Primjerice, tinejdžeri koji vole crtati mogu na Instagramu ili TikToku dijeliti svoje crteže i dobiti ohrabrujuće povratne informacije od vršnjaka. Kroz takve aktivnosti, mladi razvijaju osjećaj identiteta i pripadnosti, što može biti blagotvorno za mentalno zdravlje kada se odvija u pozitivnoj atmosferi.

• Pristup informacijama i edukativnim sadržajima: Kako društvene mreže utječu na mentalno zdravlje djece može ovisiti i o tome kakvom su sadržaju izložena. U najboljem slučaju, društvene mreže mogu djeci ponuditi obilje korisnih informacija i edukativnih materijala. Primjerice, postoje kvalitetni kanali i profili posvećeni učenju (npr. stranice o znanosti, umjetnosti, zdravim navikama). Djeca znatiželjom mogu naučiti nove vještine kroz kratke video lekcije ili se uključiti u pozitivne kampanje (poput humanitarnih akcija ili ekoloških projekata). Kada prate sadržaje koji šire pozitivne vrijednosti i znanje, djeca mogu razviti širu perspektivu i osjećaj globalne povezanosti. Bitno je, naravno, da roditelji i učitelji usmjere djecu prema takvim konstruktivnim online iskustvima.

Negativni utjecaji društvenih mreža na mentalno zdravlje djece

S druge strane, postoji niz negativnih utjecaja društvenih mreža koji mogu narušiti mentalno zdravlje djece, osobito ako se platforme koriste nekontrolirano ili bez nadzora. Istraživanja i iskustva pokazuju sljedeće rizike:

• Smanjeno samopoštovanje i osjećaj manje vrijednosti: Stalno izlaganje pažljivo filtriranim objavama drugih (poput savršeno sretnih fotografija, luksuznih odmora ili nerealno uljepšanih selfija) može kod djece stvoriti iskrivljenu sliku o tome što je normalno. Djeca se počinju uspoređivati s nerealističnim idealima, što često vodi do nezadovoljstva sobom. Svaka treća mlada osoba priznaje da je barem ponekad na društvenim mrežama osjetila zavist, nesigurnost ili nižu razinu samopouzdanja zbog onoga što vidi online.

• Takvi osjećaji mogu se s vremenom gomilati - dijete može povjerovati da njegov život nije dovoljno zanimljiv ili da ono samo nije „dovoljno dobro” u usporedbi s drugima. Prijašnja istraživanja povezala su upravo ova nerealistična očekivanja i tzv. strah od propuštanja (eng. FOMO, Fear of Missing Out) sa smanjenim osjećajem vlastite vrijednosti te porastom anksioznosti i depresivnosti kod mladih .

• Anksioznost, depresivnost i stres: Sve veći broj istraživanja pokazuje povezanost između intenzivnog korištenja društvenih mreža i simptoma mentalnih poteškoća poput anksioznosti, depresije i kroničnog stresa. Mehanizmi su višestruki. Kod neke djece javlja se tjeskoba zbog potrebe da budu stalno dostupni i odgovore na svaku poruku.

• Drugi pak osjećaju pritisak da održe imidž idealnog života na svom profilu, što može biti iscrpljujuće.

• Dugotrajno, takva emocionalna opterećenja mogu narušiti ravnotežu neurotransmitera u mozgu i voditi ka ozbiljnijim poremećajima raspoloženja. Nije iznenađenje da istraživanja bilježe i do 7% djece (u dobi 13–15) s ozbiljnim simptomima anksioznosti ili depresije, što ih čini ranjivijima i u online i u offline okruženju .

• Poremećaji spavanja i umor: Plavo svjetlo ekrana, beskonačno skrolanje prije spavanja i notifikacije koje stižu usred noći: sve to može ozbiljno narušiti dječji san. Jedno istraživanje otkrilo je da se jedna od pet mladih osoba redovito probudi noću kako bi provjerila poruke na mobitelu, što ih čini znatno umornijima idući dan.

• Nedovoljno sna utječe na koncentraciju, pamćenje i raspoloženje djece. Djeca koja do kasno u noć borave na društvenim mrežama često ujutro jedva ustaju, te mogu biti razdražljiva ili preopterećena tijekom školskog dana. Kronični nedostatak sna povezan je i s višim rizikom od anksioznosti i depresivnosti. Paradoksalno, što su umorniji i tjeskobniji, neka se djeca još više povlače u online svijet tražeći distrakciju, čime se začarani krug nastavlja.

• Cyberbullying (elektroničko nasilje) i emocionalne posljedice: Društvene mreže, nažalost, mogu postati platforma za vršnjačko nasilje. U virtualnom prostoru djeca mogu trpjeti zadirkivanje, vrijeđanje, pa i ozbiljno zlostavljanje putem poruka, komentara ili dijeljenja neugodnih sadržaja.

• Posebno je zabrinjavajuće što se uvredljive riječi i slike mogu proširiti velikom brzinom i doprijeti do široke publike jednim klikom. Iako se nasilje događa online, posljedice su itekako stvarne: istraživanja pokazuju da su žrtve cyberbullyinga sklonije razvoju niskog samopoštovanja, tjeskobe, pa čak i depresije.

• Češće posežu za rizičnim mehanizmima suočavanja poput alkohola ili izbjegavaju odlazak u školu zbog straha i srama . U ekstremnim slučajevima, kontinuirano zlostavljanje putem interneta dovelo je i do tragičnih ishoda poput samoubojstva žrtve. Za dječju psihu, emocionalni ožiljci digitalnog nasilja mogu biti jednako ozbiljni kao i kod fizičkog nasilja, osjećaj izoliranosti, bespomoćnosti i očaja može trajati dugo nakon što se uvrede obrišu s ekrana.

• Ovisnost o društvenim mrežama i gubitak drugih interesa: Mnogo platformi dizajnirano je tako da potiču pretjeranu upotrebu, koristeći psihološke trikove (poput nagrada u obliku lajkova i stalnog priljeva novog sadržaja) kako bi zadržale pažnju korisnika.

• Djeca su posebno podložna tome, može im biti teško odvojiti se od mobitela kada uvijek „još samo nešto“ iskrsne na feedu. S vremenom, kod nekih se razvija ovisnički obrazac: dijete zanemaruje hobije, učenje, pa i druženja uživo u korist stalnog boravka na mreži.

• Znakovi upozorenja uključuju nervozu ili frustraciju kada je dijete offline, laganje o tome koliko vremena provodi online, pa i nemogućnost da kontrolira ili smanji korištenje. Stručnjaci ovakav obrazac nazivaju problematično korištenje društvenih mreža, a kao što smo ranije spomenuli, istraživanja bilježe porast takvih slučajeva.

• Djeca s tim problemom mogu upasti u konflikte s obitelji, zaostajati u školskom uspjehu i osjećati se tjeskobno kad god nisu spojeni. Dugoročno, ovisnost o mrežama može ozbiljno ugroziti mentalno zdravlje djece jer potiče začarani krug izolacije, trenutnog zadovoljstva i odgađanja suočavanja s realnim životnim obavezama.

Kako zaštititi i podržati djecu?

Roditelji imaju ključnu ulogu u pomaganju djeci da razviju zdrave digitalne navike i očuvaju mentalno zdravlje u online okruženju. Evo nekoliko praktičnih savjeta kako to postići:

Održite otvorenu komunikaciju, redovito razgovarajte s djecom o njihovom iskustvu na društvenim mrežama. Pitajte ih koje platforme koriste, što tamo rade i kako se osjećaju dok su online. Pokažite iskreno zanimanje bez osuđivanja, kako bi vam se dijete povjerilo ako naiđe na problem (poput uznemirujućeg sadržaja ili da se osjeća tužno zbog onoga što vidi na mreži). Zapamtite, ako dijete osjeti da ste pristupačni, veća je šansa da će vam se obratiti prije nego sitni problem postane velik.

Postavite jasna, ali razumna pravila: Djeci trebaju granice u digitalnom svijetu, baš kao i u stvarnom. Dogovorite kućna pravila o tome koliko vremena dnevno smiju provesti na društvenim mrežama i u koje doba dana. Primjerice, možete uvesti pravilo “bez mobitela za stolom i prije spavanja”, navečer barem sat vremena prije spavanja neka bude rezervirano za opuštanje bez ekrana, što će pomoći boljem snu.

Objasnite djetetu zašto uvodite ta pravila, umjesto da ih nametnete silom. Ako razumije da je cilj zaštititi njegovo zdravlje (npr. “prekasno korištenje mobitela može te razbuditi i onda se ujutro osjećaš umorno”), veća je vjerojatnost da će se pravila pridržavati. Također, budite dosljedni; ako su pravila na snazi, pratite njihovo poštivanje, ali i budite spremni prilagoditi ih kako dijete odrasta i pokazuje zrelost.

Učite djecu od malih nogu digitalnoj pismenosti, kako prepoznati nepouzdan ili štetan sadržaj, kako reagirati na neprimjerene poruke i zašto je važno čuvati privatne informacije. Objasnite im što je cyberbullying i potaknite ih da uvijek kažu odrasloj osobi ako dobiju prijeteću ili zlobnu poruku.

Također, naglasite vrijednost ljubaznosti na internetu: baš kao što ne bi vrijeđali nekoga u lice, neka ne sudjeluju ni u online vrijeđanju. Razgovarajte i o tome da životi koje vide na društvenim mrežama često nisu onakvi kakvima se prikazuju: iza savršene fotografije može biti mnoštvo nevidljivih pokušaja i filtera.

Pomozite djetetu da razvije kritičko mišljenje: kad vidi nekoga tko uvijek izgleda sretno online, neka se zapita je li to cijela priča. Ova vrsta razumijevanja može ublažiti negativne učinke uspoređivanja s drugima.

Budite dobar uzor vlastitim ponašanjem, jer djeca uče oponašajući roditelje. Preispitajte i vlastite digitalne navike: pratite koliko vremena provodite na mobitelu pred djecom, komentirate li tuđe objave i kako reagirate na vlastite notifikacije.

Ako dijete vidi da i roditelj zna odložiti telefon kako bi pročitao knjigu, otišao u šetnju ili kvalitetno proveo vrijeme s obitelji, shvatit će da život ne mora stalno biti „online“. Pokažite im da tehnologija jest korisna, ali da nije preuzela kontrolu nad vama.

Tako gradite kredibilitet: teško da će tinejdžer ozbiljno shvatiti pravilo “nema telefona prije spavanja” ako mama i tata istovremeno leže u krevetu svatko sa svojim ekranom. Dakle, vlastitim primjerom demonstrirajte balans, koristite društvene mreže umjereno, ne koristite telefon u situacijama gdje želite da i dijete bude offline (npr. za vrijeme obiteljskog ručka), i pokažite mu alternative (sport, hobiji, druženja uživo) koje ispunjavaju život.

Obratite pažnju na promjene u ponašanju vašeg djeteta koje bi mogle signalizirati probleme zbog društvenih mreža. Je li dijete postalo pretjerano povučeno, anksiozno ili razdražljivo?

Primjećujete li nagle promjene raspoloženja nakon što je na mobitelu? Ima li teškoća sa spavanjem, koncentracijom ili pada li interes za aktivnosti koje je prije voljelo? To mogu biti pokazatelji da nešto nije u redu u online svijetu djeteta.

Ako posumnjate da ga netko vrijeđa na mreži ili da se osjeća potišteno zbog onoga što čita i gleda, nemojte ignorirati te znakove.

U slučaju ozbiljnijih problema (poput cyberbullyinga ili znakova depresije), ne oklijevajte potražiti pomoć već razgovarajte sa školskim pedagogom/psihologom ili stručnjakom za mentalno zdravlje. Rana intervencija može spriječiti dublje posljedice. Djeci je važno znati da nisu sama i da imaju podršku roditelja bez obzira na to što se dogodilo online.

Kako stvoriti sigurno digitalno okruženje u školi?

I odgojno-obrazovni djelatnici imaju značajnu ulogu u oblikovanju zdravih digitalnih navika djece i prepoznavanju problema. Škola je mjesto gdje djeca provode veliki dio dana i gdje se itekako primjećuju posljedice onoga što se događa na društvenim mrežama. Evo kako učitelji i školsko osoblje mogu pomoći:

Integrirajte medijsku pismenost u nastavu: Kroz nastavne sadržaje (bilo na satovima razrednika, informatike, pa i drugih predmeta gdje je to primjenjivo) uključite teme vezane uz odgovorno korištenje interneta i društvenih mreža. Edukacija je ključ prevencije, razgovarajte s učenicima o tome kako društvene mreže utječu na mentalno zdravlje djece, diskutirajte o primjerima i istraživanjima, poput onih koja pokazuju vezu između pretjeranog “scrollanja” i lošeg raspoloženja.

Učenici često nisu svjesni ovih utjecaja dok im se ne predoče jasni podaci. Većina mladih želi učiti o ovim temama, istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da čak 89% mladih priželjkuje više sadržaja o medijskoj pismenosti u školama, uključujući razumijevanje utjecaja društvenih mreža na mentalno zdravlje. Iskoristite tu motivaciju: organizirajte radionice, koristite kratke edukativne video materijale ili simulacije online scenarija gdje zajedno tražite rješenja. Tako gradite generaciju osviještenih digitalnih građana.

Promatrajte ponašanje učenika i reagirajte: Učionica može biti prvo mjesto gdje će se ispoljiti negativan utjecaj društvenih mreža. Primjerice, ako primijetite da inače participativan učenik odjednom postaje povučen i tjeskoban, ili se grupa djece šapuće i smije na račun nekog videa ili posta o kolegi iz razreda, uključite se.

Obratite pažnju na znakove cyberbullyinga među učenicima: iznenadni sukobi, glasine koje su krenule online, učenik koji odjednom izostaje s nastave ili pokazuje strah od dolaska u školu.

Ako posumnjate da je dijete žrtva (ili počinitelj) elektroničkog nasilja, adresirajte to kroz individualan razgovor i uključite stručnu službu škole. Jasno stavite do znanja razredu da je bilo koji oblik maltretiranja neprihvatljiv online jednako kao i offline. Učitelji mogu postaviti pravila digitalnog građanstva za svoju učionicu, npr. ugovor s učenicima o pristojnom online ponašanju u razrednim Viber/WhatsApp grupama ili na platformama za učenje. Najvažnije, pokažite učenicima da vam se mogu povjeriti ako ih nešto muči u virtualnom svijetu, baš kao i u školskim klupama.

Kroz diskusije i grupne aktivnosti naučite djecu da propituju sadržaje koje vide na društvenim mrežama. Analizirajte zajedno primjer neke “savršene” objave - razgovarajte o tome što bi moglo biti skriveno iza te fasade i kako se netko stvarno osjeća. Također, učite ih empatiji: probajte vježbu gdje zamisle kako je biti u tuđim cipelama u online svijetu (npr. kako se osjeća vršnjak koji dobije ružan komentar, i što bi oni učinili da to vide).

Razvijanjem emocionalne inteligencije i suosjećanja, smanjuje se vjerojatnost da će sudjelovati u online okrutnosti te se povećava spremnost da pruže podršku jedni drugima. Učitelji mogu organizirati projekte gdje učenici izrađuju plakate ili prezentacije o sigurnom i pozitivnom korištenju interneta, kreativni rad potaknut će ih da usvoje poruke koje prezentiraju.

Zajedništvo škole i obitelji ključno je u suočavanju s izazovima društvenih mreža. Održavajte redovite roditeljske sastanke ili radionice na tu temu, podijelite s roditeljima što primjećujete među djecom (npr. nove trendove na TikToku koji bi mogli biti opasni, ili pojavu da djeca neispavana dolaze na nastavu zbog noćnog korištenja mobitela).

Ponudite im savjete (poput onih navedenih gore) i saslušajte njihova iskustva. Ako se pojavi problematična situacija (poput ozbiljnog cyberbullyinga ili djetetovih mentalnih poteškoća gdje sumnjate na utjecaj društvenih mreža), ne ustručavajte se zatražiti pomoć stručnih suradnika: školskog psihologa, pedagoga, pa i vanjskih institucija ako je potrebno.

Ujednačena strategija i podrška djetetu i u školi i kod kuće daje najbolje rezultate. Kada dijete vidi da svi odrasli zajednički brinu o njegovoj dobrobiti, osjećat će se sigurnije i zaštićenije, čak i u virtualnom okruženju.

Zajedno prema zdravijem digitalnom odrastanju

Na kraju, važno je naglasiti da društvene mreže same po sebi nisu ni dobre ni loše: njihov utjecaj na mentalno zdravlje djece ovisi o tome kako ih koristimo. Za djecu do 16 godina one mogu biti moćan alat za učenje, zabavu i povezivanje, ali isto tako nose rizike ako izmaknu kontroli. Ključ leži u ravnoteži i podršci: uz otvorenu komunikaciju, edukaciju i jasno postavljene granice, moguće je usmjeriti iskustvo djece na mreži u pozitivnom smjeru.

Kao roditelji, učitelji i društvo u cjelini, osnažimo djecu da budu kritični korisnici društvenih mreža, da znaju prepoznati negativne utjecaje, ali i iskoristiti ono najbolje što digitalni svijet nudi. Poticajnim riječima, razumijevanjem i vlastitim dobrim primjerom možemo pomoći djeci razviti zdrave digitalne navike koje će štititi njihovo mentalno zdravlje.

Svako dijete zaslužuje odrastati sigurno i sretno, bilo offline ili online. Uz našu podršku i vodstvo, društvene mreže mogu postati još jedan prostor na kojem djeca grade svoje samopouzdanje, uče nove stvari i osjećaju se povezano, a da pri tome sačuvaju osmijeh i unutarnji mir.

Zajedno gradimo generaciju digitalno pametnih i psihički otpornijih mladih ljudi, jer mentalno zdravlje djece vrijedi svakog truda.