Anafilaksija je iznenadna, ozbiljna i potencijalno po život opasna alergijska reakcija koja se javlja kod osoba prethodno osjetljivih na određeni alergen.
To je sistemska reakcija u kojoj imunološki sustav prekomjerno reagira na alergen (kao što su hrana, lijekovi, ubodi insekata), što dovodi do oslobađanja biokemijskih tvari iz stanica imunološkog sustava, osobito iz mastocita i bazofila. Te tvari izazivaju simptome u više organskih sustava, uključujući kožu, dišne putove, srčano-žilni sustav i probavni trakt.
Glavni simptomi anafilaksije
- Kožne promjene: urtikarija (osip s osjetom svrbeža), crvenilo, angioedem (otekline lica, usana, jezika, grla)[1][4][6].
- Respiratorni simptomi: otežano ili piskavo disanje, stezanje u grlu, oticanje grla i jezika, glasno disanje, kašalj, pa u težim slučajevima čak do opstrukcije dišnih puteva.
- Kardiovaskularni simptomi: hipotenzija (nagli pad krvnog tlaka), tahikardija (ubrzan rad srca), sinkopa (nesvjestica) i u teškim slučajevima kardiovaskularni kolaps.
- Gastrointestinalni simptomi: mučnina, povraćanje, abdominalni grčevi, proljev.
Anafilaksija obično počinje unutar nekoliko minuta do sat-dva nakon izlaganja okidaču, a može biti vrlo brzo progresivna i zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju, najčešće injekciju adrenalina kao lijek prvog izbora.
Ukratko, anafilaksija je nagla, sustavna i teška alergijska reakcija koja može ugroziti život i koja se brzo razvija nakon kontakta s alergenom na koji je organizam prethodno osjetljiv. Zbog ozbiljnosti stanja, pravovremeno prepoznavanje simptoma i hitno liječenje su ključno za spašavanje života.
Procjena rizika od anafilaksije temelji se na kombinaciji pažljive anamneze, kliničke slike, prepoznavanju poznatih okidača i, prema potrebi, specifičnih dijagnostičkih testova.
Anafilaksija - ključni koraci u procjeni rizika
Anamneza (povijest bolesti)
Liječnik detaljno ispituje ima li pacijent ili članovi obitelji povijest alergija, osobito teških alergijskih reakcija ili prethodnih anafilaktičkih epizoda. Posebno se pazi na prethodne reakcije na hranu, ubode insekata, lijekove, lateks ili druge poznate alergene. Rizični su i pacijenti koji su već imali anafilaktičku reakciju, jer je mogućnost ponovnog nastanka visoka.
Identifikacija okidača
Liječnik utvrđuje poznate ili sumnjive alergene koji su prethodno izazvali reakciju (npr. kikiriki, riba, školjke, mlijeko, lijekovi, otrov insekata, lateks). Ponekad se koristi alergološko testiranje (kožni testovi, krvni testovi na specifična IgE antitijela) za potvrdu senzibilizacije na određene alergene, osobito kod hrane, otrova ili lijekova.
Procjena kliničke slike
Liječnik procjenjuje simptome koji su se javili nakon izlaganja potencijalnom alergenu, kao što su urtikarija, angioedem, otežano disanje, snižen krvni tlak, gastrointestinalni simptomi ili šok. Za dijagnozu anafilaksije koriste se međunarodni klinički kriteriji (npr. Svjetska organizacija za alergiju), koji uključuju iznenadnu pojavu simptoma nakon kontakta s alergenom, zahvaćenost više organskih sustava i/ili pad krvnog tlaka.
Laboratorijska dijagnostika (po potrebi)
U akutnim slučajevima, laboratorijski testovi (mjerenje serumske triptaze ili histamina) mogu potvrditi dijagnozu anafilaksije, ali nisu nužni za akutnu odluku i ne smiju odgoditi liječenje. Povišena osnovna vrijednost triptaze može ukazivati na povećani rizik od anafilaksije kod nekih osoba, osobito onih s bolestima mastocita. Triptaza je enzim prisutan u određenim stanicama našeg imunološkog sustava, prvenstveno u mastocitima.
Kada tijelo doživi alergijsku reakciju ili anafilaksiju, mastociti oslobađaju triptazu u krv. Povišena osnovna vrijednost znači da je razina triptaze u krvi trajno viša od normalnog raspona, čak i kad nema alergijske reakcije. Osobe kod kojih je razina triptaze stalno povišena (i bez akutne reakcije) mogu biti podložnije teškim alergijskim reakcijama, odnosno anafilaksiji.
Što još povećava rizik od anafilaktičke reakcije?
Astma, osobito ako je loše kontrolirana, povećava rizik od teže anafilaktičke reakcije. Djeca i tinejdžeri s alergijama na hranu, starije osobe te oni koji su već imali anafilaktičku reakciju imaju veći rizik od fatalnog ishoda.
Idiopatska anafilaksija: U nekim slučajevima, nije moguće utvrditi jasan okidač, ali se rizik procjenjuje na temelju prethodnih reakcija i kliničke slike.
Liječnik procjenjuje rizik od anafilaksije prvenstveno na temelju detaljne anamneze, identifikacije poznatih okidača, kliničke slike i, po potrebi, dodatnih testova. Osobe koje su već imale anafilaktičku reakciju na određeni alergen, imaju poznate alergije na hranu, lijekove ili ubode insekata, ili imaju određene bolesti (npr. astmu), smatraju se posebno rizičnima i trebaju odgovarajuće mjere prevencije i edukacije.
