Ako ste među onima koji svakodnevno piju vodu iz plastičnih boca, možda je vrijeme da zastanete. Nova istraživanja otkrivaju da uz svaki gutljaj ne unosimo samo vodu, nego i tisuće mikroskopskih plastičnih čestica. Europa je među najvećim potrošačima flaširane vode na svijetu, a to ima i osobnu i javnozdravstvenu cijenu.
Tko najviše pije flaširanu vodu?
Prvak Europe - i svijeta - u konzumaciji flaširane vode je Italija, s nevjerojatnih 208 litara godišnje po stanovniku. To znači da prosječan Talijan godišnje otvori više od 400 plastičnih boca. Slijede Njemačka (168 litara), Portugal (140) i Mađarska (138). Prosjek Europske unije je 118 litara po stanovniku, dok je u Hrvatskoj nešto manji - oko 69 litara godišnje.
No i to je puno kada znamo da se na razini EU-a svake godine proda 63 milijarde litara flaširane vode - brojka koja ne govori samo o navici, već i o tržištu koje cvjeta, unatoč kvaliteti vode iz slavine u većini europskih zemalja.
Što se nalazi u vodi koju pijemo?
Studija Sveučilišta u Toulouseu upozorava: svaka litra flaširane vode može sadržavati između 19 i 1.154 čestica mikroplastike. To uključuje i ultrafine čestice manje od 20 mikrometara, toliko sitne da mogu proći kroz crijevnu stijenku i ući u krvotok.
Zanimljivo, voda iz slavine u istom istraživanju sadržavala je u prosjeku 413 čestica po litri - više nego kod 80% testiranih flaširanih voda. Ipak, veličina i vrsta čestica u bocama je potencijalno opasnija, jer uključuje mikroplastiku koja nastaje iz same ambalaže.
Ako svakodnevno popijete 1,5 litara flaširane vode, u organizam godišnje unesete između 10.000 i 600.000 plastičnih čestica. To je otprilike kao da svakog mjeseca progutate komadić plastične folije veličine nokta.
Nije problem samo voda, nego i ambalaža
Iako su boce od PET plastike, u vodi se najčešće nalaze čestice poliamida i polipropilena, materijala koji se koriste u filtrima i poklopcima, što ukazuje da plastika ulazi u vodu već tijekom proizvodnje i pakiranja.
Toplina dodatno pogoršava stvar: kada bocu ostavimo na suncu, broj čestica se može udvostručiti u samo tjedan dana. Čak ni alternativa poput tetrapak ambalaže ne nudi rješenje, sokovi u ovakvom pakiranju mogu sadržavati i do 547 čestica po litri.
Koliko plastike popijemo godišnje?
Procjene temeljene na maksimalnih 1.154 čestica po litri
| Država | Litara po stanovniku | Plastičnih čestica godišnje (procjena) |
|---|---|---|
| Italija | 208 | 240.000 – 1,2 milijuna |
| Njemačka | 168 | 190.000 – 950.000 |
| Hrvatska | 69 | 80.000 – 400.000 |
| EU prosjek | 118 | 135.000 – 675.000 |
Što mikroplastika radi tijelu?
Mikroplastika je pronađena u krvi, plućima, pa čak i u posteljici nerođene djece. U 77% Europljana zabilježena je prisutnost plastike u krvotoku. Iako znanstvenici još nemaju potpune odgovore o dugoročnim posljedicama, već sada znamo da:
-
potiče upale u probavnom sustavu,
-
može izazvati oštećenja stanica jetre,
-
ometa rad hormona,
-
a kod životinjskih pokusa uzrokuje pad plodnosti i razvojne poremećaje.
Primjerice, u studiji na štakorima, izloženost mikroplastici dovela je do 30% smanjene plodnosti nakon tri generacije.
Možemo li se zaštititi?
Da, ali zahtijeva svjesne odluke:
-
Staklene boce - unos plastike smanjuju do 90%.
-
Filtar za slavinu - moderni sustavi uklanjaju do 99% mikroplastike.
-
Izbjegavajte karboniziranu vodu - sadrže tri puta više čestica.
-
Pazite na čepove - čak i staklene boce s plastičnim zatvaračem mogu otpuštati čestice.
Što Europa poduzima?
Od 2024. EU uvodi novu metodologiju i strože mjere za detekciju i regulaciju mikroplastike u vodi. Cilj je ambiciozan: smanjenje izloženosti za 30% do 2030. godine.
U Hrvatskoj je 2023. krenula kampanja “Pijmo iz slavine”, koja je već smanjila potrošnju flaširane vode za 15% u gradovima - mali, ali važan korak.
Vrijeme je za osobnu odluku
Mikroplastika je postala dio našeg okoliša, ali ne mora postati dio našeg svakodnevnog unosa. Nije rješenje da panično izbjegavamo sve, ali jest da postanemo svjesniji. Umjesto da svakodnevno kupujemo nove boce, možda je vrijeme da se vratimo starim navikama: staklenoj boci iz torbe, slavini iz koje voda dolazi bez ambalaže, i zdravom razumu koji ne treba etiketu s planinom da bi znao da voda treba biti čista.
Jer zdravlje ne dolazi u boci - ono dolazi iz odluka koje donosimo svaki dan.
