U podcastu „Iz prve ruke” predsjednica Novartisa za Jadransku regiju, Sandra Velasco, razgovarala je voditeljicom Petrom Gajšak, o pacijentima, razvoju lijekova, prevenciji i liderstvu koje se ne mjeri titulom, nego odgovornošću.
Kad se govori o farmaceutskoj industriji, većina ljudi prvo pomisli na velike sustave, brojke, istraživanja i skupe lijekove. Rjeđe razmišljamo o tome koliko je dug put od laboratorija do pacijenta i koliko jedna nova terapija može doslovno promijeniti nečiji život.
Upravo je to jedna od glavnih tema podcasta „Iz prve ruke”, u kojem je gostovala Sandra Velasco, predsjednica Novartisa za Jadransku regiju. U razgovoru je otvorila niz tema o kojima se rijetko govori jednostavno i ljudski: što zapravo znači raditi posao koji je izravno povezan sa životima pacijenata, koliko je teško razviti novi lijek i zašto inovacija u medicini nije luksuz, nego potreba.
„Odgovornost nije u tituli, nego u tome što radiš”
Na samom početku Velasco je svoj posao opisala rečenicom koja dobro sažima cijelu epizodu: „Razvijam lidere kako bismo razvijali zdravlje.” Umjesto da govori korporativnim jezikom, objasnila je da vjeruje kako se zdravstvo najbrže mijenja kada se mijenjaju ljudi unutar sustava.
Za nju liderstvo nije vezano uz funkciju ni hijerarhiju. Kaže da se kao lider može ponašati bilo tko, bez obzira na poziciju, ako govori iskreno, donosi odluke odgovorno i radi s integritetom, uvijek s mišlju na pacijenta.
To je ujedno i jedna od zanimljivijih poruka epizode: u sektoru kao što je zdravstvo nije dovoljno samo voditi tim ili ostvarivati rezultate. Važno je razumjeti posljedice odluka koje se donose.
Priča o Emily pokazuje što inovacija stvarno znači
Jedan od najsnažnijih dijelova razgovora bio je trenutak kada je Sandra Velasco ispričala priču o djevojčici Emily.
Kako je objasnila, Emily je bila malena djevojčica koja je bolovala od raka za koji tada nije bilo lijeka. U tom razdoblju razvijala se terapija koja je tu bolest uspjela izliječiti. Danas Emily svake godine šalje fotografiju s papirom na kojem piše koliko je godina bez raka.
To je onaj dio razgovora koji stvari vraća na pravo mjesto. Kad se govori o inovativnoj medicini, često se koristi stručan i apstraktan jezik. No ova priča pokazuje da inovacija nije samo „novi proizvod” ili „napredak u industriji”, nego nešto što konkretnoj osobi daje budućnost koju možda inače ne bi imala.
Upravo zato Velasco kaže da inovacija nije luksuz. Po njezinu mišljenju, u nju treba ulagati kako bi pacijenti živjeli dulje i kvalitetnije.
Koliko zapravo košta razvoj jednog lijeka
U podcastu je otvorila i pitanje o kojem šira javnost rijetko razmišlja: koliko rada, vremena i novca stoji iza lijeka koji na kraju dođe do pacijenta.
Prema njezinim riječima, razvoj jednog lijeka traje godinama i stoji oko 2,5 milijardi dolara. Od svih molekula s kojima istraživanje kreće, tek 10 do 14 posto na kraju dođe do faze u kojoj se lijek može staviti na tržište.
To znači da je riječ o ogromnom financijskom i znanstvenom riziku, ali i o procesu u kojem je neuspjeh dio svakodnevice. Upravo zato je važno razumjeti da lijek koji danas uzimamo zdravo za gotovo iza sebe ima niz godina istraživanja, testiranja i ulaganja.
Velasco pritom ističe da se učinak tih ulaganja ne može promatrati samo kroz poslovnu stranu. Kako kaže, velik dio smanjenja smrtnosti povezan je upravo s lijekovima i medicinskim inovacijama, a mnoge infekcije od kojih se nekad umiralo danas se uspješno liječe. Slično vrijedi i za niz onkoloških bolesti koje su danas, zahvaljujući napretku medicine, u mnogo većoj mjeri izlječive ili se s njima može živjeti kao s kroničnim stanjima.
„Vrijeme je život”
Još jedna važna poruka iz epizode odnosi se na pacijente i brzinu pristupa terapiji. Sandra Velasco otvoreno je rekla da je teško ne biti emotivan kad slušate priče pacijenata i njihovih obitelji.
No upravo se te emocije, kaže, pretvaraju u motivaciju da cijeli tim radi u istom smjeru: da terapija što prije dođe do osobe kojoj je potrebna. U jednoj rečenici sažela je ono što je možda i najvažnije u cijelom razgovoru: „Vrijeme je život.”
To je snažan podsjetnik da u zdravstvu odgoda nije samo administrativni problem. Ponekad je svaki dan važan.
Prevencija još uvijek nema mjesto koje zaslužuje
U razgovoru se dotaknula i prevencije, za koju smatra da je još uvijek podcijenjena, iako se sustavi postupno pomiču prema ranijem otkrivanju bolesti i kontinuiranoj skrbi.
Po njezinu mišljenju, zdravstvo se i dalje prečesto bavi liječenjem kasno i skupo, umjesto da više ulaže u prevenciju, raniju dijagnostiku i bolju organizaciju skrbi. Posebno je istaknula važnost podataka, digitalnih alata i optimizacije sustava kako bi se bolesti otkrivale ranije, a dio patnje mogao izbjeći.
To je i ekonomski i ljudski važno: ranije otkrivanje bolesti znači bolje ishode za pacijente, ali i održiviji sustav.
Zašto riječ „empowerment” više nije dovoljna
Jedan od zanimljivijih dijelova podcasta bio je i njezin komentar na popularnu riječ „empowerment”, koju smatra pomalo potrošenom.
Velasco kaže da se moć ne daje, nego prakticira. Drugim riječima, lider ne treba „osnaživati” ljude deklarativno, nego im dati kontekst, ukloniti prepreke i stvoriti uvjete u kojima mogu donositi dobre odluke i preuzeti odgovornost.
Zato kaže da joj je draži pojam ownership, odnosno vlasništvo nad odlukama i odgovornost za ono što radimo. U praksi to znači da ljudi ne trebaju samo osjećaj da ih netko podržava, nego prostor da zaista djeluju.
Što govori ljudima koji dolaze raditi s njom
Na pitanje što bi poručila nekome tko danas dolazi u njezin tim, Sandra Velasco dala je vrlo jasan odgovor: reci mi istinu u lice, a ne iza leđa.
Kaže da iskrenost i ljudskost uvijek pobjeđuju te da nitko nije tu da bi ugađao nadređenima, nego da bi radio pravu stvar za pacijente. Dodaje i da će uvijek stati iza ljudi koji djeluju s integritetom.
To je ujedno i dobra slika njezina stila vođenja: manje kontrole, više povjerenja, ali i jasna odgovornost.
Hrvatska, „polako” i osjećaj doma
Razgovor nije bio isključivo poslovan. Sandra Velasco ispričala je i što ju je dovelo u Hrvatsku te zašto je odlučila ostati. Kaže da u Hrvatskoj posebno cijeni ljude, kvalitetu života i prirodu, ali i sličnosti s mediteranskim načinom života.
Posebno joj je draga riječ „polako”, koju je, kako priznaje, već počela koristiti i kod kuće s djecom. Upravo u toj riječi vidi nešto više od usporavanja - filozofiju koja podsjeća da nije sve u stalnoj žurbi.
Poruka koju bi stavila na billboard usred Zagreba
Na kraju podcasta dobila je pitanje kakvu bi poruku stavila na billboard usred Zagreba. Njezin odgovor bio je jednostavan: „People first, always.”
Nakon cijelog razgovora jasno je zašto. Bez obzira na to govori li o liderstvu, timu, razvoju lijekova, prevenciji ili inovacijama, sve se u njezinoj priči vraća na isto mjesto: na čovjeka.
Zašto je ova epizoda vrijedna pažnje
Najzanimljiviji dio ove epizode nije samo priča o karijeri Sandre Velasco, nego način na koji je približila teme koje inače zvuče udaljeno i stručno. Uspjela je objasniti zašto razvoj lijekova traje toliko dugo, zašto prevencija još uvijek nije dovoljno snažna, koliko emocija ima u radu s pacijentima i zašto inovacija u zdravstvu nije apstraktna ideja, nego vrlo konkretna razlika između bolesti bez rješenja i života s novom šansom.
A priča o Emily možda najbolje objašnjava cijelu epizodu: iza svake terapije, svakog istraživanja i svake odluke u zdravstvu na kraju stoji nečiji život.
FA-11626070
