Upalu najčešće povezujemo s boli, crvenilom, temperaturom ili oteklinom. To su tipični znakovi akutne upale, prirodnog obrambenog odgovora kojim se organizam bori protiv infekcije ili ozljede.
Postoji, međutim, i drugačiji oblik upalnog odgovora koji može biti mnogo manje primjetan. Kronična upala niskog stupnja predstavlja dugotrajnu, blagu aktivaciju imunološkog sustava koja može trajati mjesecima ili godinama.
Takvo stanje istraživanja povezuju s razvojem brojnih kroničnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, šećernu bolest tipa 2 i određene metaboličke poremećaje.
Zašto nastaje kronična upala?
Uzrok nije jednak kod svih ljudi. Na kroničnu upalu mogu utjecati postojeće bolesti, dugotrajne infekcije, autoimuni procesi i različiti čimbenici životnog stila.
S povećanim upalnim opterećenjem povezuju se:
- prekomjerna tjelesna masa, osobito nakupljanje masnog tkiva u području trbuha
- pušenje
- nedovoljna tjelesna aktivnost
- dugotrajno nekvalitetna prehrana
- kronični stres
- nedostatak i loša kvaliteta sna
- prekomjerna konzumacija alkohola.
Posebno je važno visceralno masno tkivo jer ono nije samo skladište energije, već metabolički aktivno tkivo koje može stvarati tvari uključene u upalne procese.
Kako kronična upala utječe na srce i krvne žile?
Kronična upala jedan je od čimbenika uključenih u razvoj ateroskleroze.
Upalni procesi sudjeluju u nastanku, razvoju i destabilizaciji aterosklerotskog plaka u stijenkama krvnih žila. Ateroskleroza povećava rizik od bolesti koronarnih arterija, srčanog i moždanog udara.
To ipak ne znači da je kronična upala jedini uzrok bolesti srca. Krvni tlak, kolesterol, šećerna bolest, pušenje, genetika i drugi čimbenici također imaju važnu ulogu.
Postoji li povezanost s mozgom?
Odnos imunološkog sustava i mozga složen je, a kronična upala sve se više istražuje u kontekstu neurodegenerativnih bolesti.
Dugotrajni upalni procesi mogu utjecati na krvne žile i signalne puteve koji povezuju imunološki i živčani sustav.
Povišeni upalni pokazatelji pronađeni su kod različitih neuroloških i psihijatrijskih stanja, ali njihova prisutnost sama po sebi ne dokazuje da je upala njihov izravni uzrok.
Upala i metabolizam povezani su u oba smjera
Jedna od najvažnijih povezanosti postoji između kronične upale, pretilosti i inzulinske rezistencije.
Kronična upala povezana s viškom visceralnog masnog tkiva može ometati normalno djelovanje inzulina i pridonijeti razvoju inzulinske rezistencije.
Inzulinska rezistencija može s vremenom povećati rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2 i drugih metaboličkih poremećaja.
Upravo zato se kronična upala niskog stupnja često spominje u kontekstu metaboličkog zdravlja.
Što se događa u probavnom sustavu?
Crijeva imaju važnu ulogu u imunološkom sustavu, a crijevna mikrobiota intenzivno se istražuje zbog moguće povezanosti s upalnim procesima u organizmu.
Prehrana, lijekovi, infekcije i različite bolesti mogu utjecati na sastav crijevne mikrobiote i funkciju crijevne barijere.
Povezanost mikrobiote, crijevne barijere i sistemske upale postoji, ali riječ je o vrlo složenom području u kojem još uvijek nemamo odgovore na sva pitanja.
Zbog toga izrazi poput „propusnih crijeva“ ili „upaljene mikrobiote“ koji se često koriste na društvenim mrežama ne bi trebali služiti za samostalno postavljanje dijagnoze.
Može li se kronična upala vidjeti na koži?
Koža je imunološki aktivan organ, a upala je važan dio brojnih dermatoloških bolesti.
Psorijaza, primjerice, kronična je imunološki posredovana upalna bolest koja nije ograničena samo na kožu i povezana je s većim rizikom određenih drugih zdravstvenih stanja.
Promjene na koži ipak nisu pouzdan pokazatelj da u organizmu postoji opća kronična upala. Dugotrajni osip, crvenilo, svrbež ili druge promjene zahtijevaju dermatološku procjenu kako bi se utvrdio njihov stvarni uzrok.
Ima li kronična upala jasne simptome?
Upravo je to jedan od problema – kronična upala niskog stupnja nema jedan specifičan simptom po kojem je možemo prepoznati.
Umor, poteškoće sa spavanjem, promjene raspoloženja ili probavne smetnje ponekad se povezuju s kroničnim upalnim stanjima, ali svi ti simptomi mogu imati mnogo drugih uzroka.
Zbog toga nije opravdano na temelju nekoliko općih simptoma zaključiti da osoba ima „upalu u tijelu“.
Može li se kronična upala izmjeriti?
U krvi se mogu određivati različiti pokazatelji upale, među kojima je najpoznatiji C-reaktivni protein (CRP). Visokoosjetljivi CRP, odnosno hs-CRP, može otkriti niže koncentracije CRP-a i u određenim okolnostima koristiti se kao jedan od pokazatelja kardiovaskularnog rizika.
Povišen CRP nije dijagnoza kronične upale niti govori gdje se upala nalazi ili što ju je uzrokovalo.
Nalaze uvijek treba tumačiti zajedno sa simptomima, zdravstvenim stanjem i drugim laboratorijskim rezultatima.
Kako možemo smanjiti kronično upalno opterećenje?
Umjesto traženja jednog „protuupalnog“ proizvoda, najveću korist donose navike koje dugoročno poboljšavaju opće i metaboličko zdravlje.
To uključuje redovitu tjelesnu aktivnost, kvalitetan san, prestanak pušenja, održavanje zdrave tjelesne mase i prehranu bogatu povrćem, voćem, cjelovitim žitaricama, mahunarkama, orašastim plodovima, ribom i drugim nutritivno vrijednim namirnicama.
Kronična upala ne može se „detoksicirati“ jednim napitkom, dodatkom prehrani ili kratkotrajnom dijetom. Dugoročne životne navike imaju mnogo veće značenje.
Kada razgovarati s liječnikom?
Dugotrajan neobjašnjiv umor, ponavljajuća temperatura, neobjašnjiv gubitak tjelesne mase, trajne probavne tegobe, bolovi ili drugi simptomi koji traju zahtijevaju liječničku procjenu.
Cilj pregleda nije samo utvrditi postoje li znakovi upale, nego pronaći njihov mogući uzrok.
Kronična upala niskog stupnja važan je dio priče o brojnim kroničnim bolestima, ali nije zasebna dijagnoza kojom možemo objasniti svaku tegobu. Upravo zato najbolji pristup ostaje briga o čimbenicima rizika, zdrave životne navike i pravovremena liječnička procjena kada postoje simptomi.
Izvori:
