Imaju 14 i 11 godina, već osam godina treniraju plivanje i sanjaju isti san. Paloma i Danijel Pajić odrastaju u obitelji vrhunskih gluhih sportaša, a njihova priča otvara dokumentarni serijal „Tišina koja pobjeđuje“, koji donosi inspirativne priče o mladim hrvatskim sportašima s oštećenjem sluha, njihovim obiteljima, izazovima i velikim sportskim snovima.
Kako izgleda odrastanje djece koja ne čuju, ali čiji su snovi jednako glasni kao i snovi njihovih vršnjaka? Što je potrebno da dijete s oštećenjem sluha pronađe svoje mjesto u sportu i koliko mu na tom putu znače obitelj, treneri i prilika da pokaže što može?
Upravo na ta pitanja odgovara „Tišina koja pobjeđuje“, dokumentarni serijal Hrvatskog deflimpijskog odbora koji kroz osobne priče mladih sportaša otvara vrata svijeta sporta gluhih.
Serijal prati djecu i mlade s oštećenjem sluha, njihove treninge, natjecanja, svakodnevicu i odnose s obiteljima. No, više od samih sportskih rezultata, u središtu su djeca koja žele isto što i njihovi vršnjaci: pripadati ekipi, baviti se sportom, napredovati i ostvarivati svoje snove.
Kroz sedam epizoda gledatelji će upoznati mlade sportaše koji pokazuju da oštećenje sluha ne mora biti prepreka za ostvarivanje velikih sportskih ciljeva.
Paloma i Danijel: Dvoje mladih plivača, jedan veliki san
Prva epizoda vodi nas u Varaždin, gdje upoznajemo 14-godišnju Palomu i njezina 11-godišnjeg brata Danijela Pajića.
Oboje treniraju u Plivačkom klubu Barok Varaždin, a plivanje je već osam godina neizostavan dio njihovih života. Iako su još vrlo mladi, iza njih su brojni treninzi, natjecanja i sati provedeni u bazenu.
Paloma i Danijel redovito se natječu i u konkurenciji čujućih sportaša, gdje ostvaruju dobre rezultate i pokazuju da se talent, upornost i predanost ne mjere time koliko netko čuje.
Za njih plivanje nije samo sport. Ono je dio odrastanja, svakodnevice i obiteljske priče koja se već generacijama piše na najvećim sportskim natjecanjima.
Sportski geni i roditelji koji znaju kako se osvajaju zlata
U obitelji Pajić sport ima posebno mjesto.
Njihov otac Ivan Pajić bivši je hrvatski rukometni reprezentativac gluhih koji je s jednom od najuspješnijih hrvatskih sportskih reprezentacija osvajao zlatne medalje na Deflimpijskim igrama te svjetskim i europskim prvenstvima.
Majka Kristina Pajić također iza sebe ima impresivnu sportsku karijeru. Kao reprezentativka Latvije u badmintonu nastupala je na najvećim međunarodnim natjecanjima gluhih sportaša i osvojila deflimpijsko zlato.
Paloma i Danijel tako odrastaju uz roditelje koji iz vlastitog iskustva znaju koliko je truda, odricanja i upornosti potrebno za osvajanje najvećih medalja.
No, njihovi roditelji nisu im samo sportski uzori. Oni su i najveća podrška na putu prema vlastitim ciljevima.
A cilj je velik. I Paloma i Danijel jednog dana žele osvojiti zlatnu medalju na Deflimpijskim igrama. Baš poput svojih roditelja.
Paloma već piše vlastitu sportsku priču
Da veliki snovi nisu samo dječja maštanja, Paloma je pokazala prije nekoliko mjeseci na Europskim igrama mladih s oštećenjem sluha, gdje je osvojila brončanu medalju u plivanju na 400 metara slobodno.
Bio je to još jedan važan korak u njezinoj mladoj sportskoj karijeri, ali i potvrda da se pred njom otvaraju velike mogućnosti.
A sada je očekuje možda i najveći izazov dosad.
Sa samo 14 godina Paloma će nastupiti na Europskom prvenstvu u plivanju za gluhe seniore, čime će postati najmlađa hrvatska predstavnica u povijesti tog natjecanja.
Već sljedeći tjedan putuje na prvenstvo na kojem će odmjeriti snage sa znatno starijim i iskusnijim plivačicama iz cijele Europe.
Za Palomu će to biti prilika za stjecanje velikog iskustva, ali i još jedan korak prema snu koji dijeli sa svojim mlađim bratom.
Velike sportske priče počinju prilikom
Priča obitelji Pajić samo je jedna od onih koje donosi „Tišina koja pobjeđuje“.
Hrvatski deflimpijski odbor, jedna od tri krovne sportske organizacije u Hrvatskoj uz Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski paraolimpijski odbor, kroz svoje programe nastoji omogućiti djeci i mladima s oštećenjem sluha uključivanje u sport, razvoj njihovih potencijala i priliku da jednog dana predstavljaju Hrvatsku na najvećim međunarodnim natjecanjima.
Jer ne mora svako dijete postati vrhunski sportaš niti osvojiti medalju. Ali svako dijete zaslužuje priliku pokušati, pronaći svoj sport i osjetiti kako je biti dio ekipe.
A možda se upravo među djecom koja danas prvi put ulaze u bazen, dvoranu ili na sportski teren kriju budući hrvatski deflimpijski prvaci.
