Rak najčešće povezujemo s genetikom, pušenjem, alkoholom ili drugim čimbenicima rizika, ali važnu ulogu imaju i infekcije. Nova globalna analiza Međunarodne agencije za istraživanje raka pokazuje da se oko 2,3 milijuna novih slučajeva raka u 2024. godini, odnosno približno svaki osmi slučaj, može pripisati infekcijama.
Najveći dio tog tereta povezan je s nekoliko dobro poznatih uzročnika, prije svega bakterijom Helicobacter pylori, HPV-om te virusima hepatitisa B i C.
Pet infekcija povezano je s gotovo svim slučajevima
Istraživači su analizirali 12 infektivnih uzročnika za koje postoje dokazi da mogu uzrokovati rak kod ljudi.
Najveći broj slučajeva povezan je s Helicobacter pylori, bakterijom koja može godinama živjeti u želucu i povećati rizik od raka želuca. Procjenjuje se da je u 2024. bila povezana s oko 760.000 novih slučajeva raka.
Odmah iza nje nalazi se HPV infekcija, kojoj se pripisuje oko 750.000 slučajeva. HPV je prvenstveno povezan s rakom vrata maternice, ali i s rakom anusa, vulve, rodnice, penisa te nekim karcinomima glave i vrata.
Virus hepatitisa B povezan je s oko 360.000 slučajeva, Epstein-Barr virus s približno 260.000, a hepatitis C s oko 160.000 novih slučajeva raka.
Tih pet uzročnika zajedno čini gotovo cijeli globalni teret karcinoma povezanih s infekcijama.
Infekcija ne znači da će osoba dobiti rak
Važno je razlikovati infekciju od same bolesti.
Većina ljudi koji se zaraze HPV-om, Epstein-Barr virusom ili bakterijom H. pylori nikada neće razviti rak. Do razvoja zloćudne bolesti obično dolazi samo kod dijela ljudi, često nakon dugotrajnog ili kroničnog tijeka infekcije i uz djelovanje dodatnih čimbenika.
Primjerice, većina HPV infekcija spontano nestaje, dok dugotrajna infekcija određenim visokorizičnim tipovima povećava rizik od prekanceroznih promjena i raka.
Slično vrijedi i za hepatitis B i C. Kronična infekcija može tijekom godina oštetiti jetru i povećati rizik od ciroze i raka jetre.
Kako infekcija uopće može dovesti do raka?
Mehanizam nije isti kod svih uzročnika.
Kod nekih infekcija problem je dugotrajna upala i oštećenje tkiva. H. pylori, primjerice, može uzrokovati kroničnu upalu želučane sluznice.
Drugi virusi mogu izravnije utjecati na kontrolu rasta stanica. Visokorizični tipovi HPV-a mogu izazvati promjene koje s vremenom mogu prijeći u rak ako ih imunološki sustav ne ukloni.
Kod HIV-a situacija je drukčija. Virus slabi imunološki sustav, čime drugim virusima povezanim s rakom omogućuje lakše djelovanje.
Zašto je Epstein-Barr virus posebno zanimljiv
Epstein-Barr virus vrlo je čest i većina ljudi zarazi se njime tijekom života.
Nova analiza svrstava ga na četvrto mjesto među infektivnim uzrocima raka u svijetu. Povezan je s određenim limfomima, karcinomom nazofarinksa, a noviji dokazi pokazuju i povezanost s dijelom karcinoma želuca.
Za razliku od HPV-a i hepatitisa B, za Epstein-Barr virus trenutačno ne postoji učinkovito cjepivo.
Dio ovih karcinoma može se spriječiti
Ono što ovu analizu čini posebno važnom jest činjenica da za nekoliko vodećih uzročnika već postoje učinkoviti načini prevencije.
Cijepljenje protiv HPV-a smanjuje rizik od infekcije visokorizičnim tipovima virusa i bolesti koje oni uzrokuju. Cjepivo protiv hepatitisa B istodobno smanjuje rizik od kronične infekcije i kasnijeg razvoja raka jetre.
Infekcija bakterijom H. pylori može se liječiti antibioticima, dok se hepatitis B, hepatitis C i HIV mogu otkriti testiranjem i liječiti ili držati pod kontrolom.
Kod raka vrata maternice dodatno važnu ulogu imaju redoviti preventivni pregledi i programi probira.
Najveći teret nije jednak u svim dijelovima svijeta
Više od tri četvrtine karcinoma povezanih s infekcijama zabilježeno je u zemljama s niskim i srednjim prihodima.
Razlike između regija ovise o tome koliko su pojedine infekcije česte, ali i o dostupnosti cijepljenja, testiranja, liječenja i programa ranog otkrivanja.
U istočnoj Aziji velik dio tereta povezan je s H. pylori i hepatitisom B, dok su u subsaharskoj Africi posebno važni HPV, HIV i virus povezan s Kaposijevim sarkomom.
Što nam zapravo govori podatak „jedan od osam“
Rezultat ne znači da je svaki osmi rak „zarazan“ niti da se rak prenosi s osobe na osobu.
Pokazuje da neke infekcije mogu biti jedan od uzroka razvoja raka godinama nakon početne zaraze.
Upravo zato prevencija infekcija ima i puno širi značaj od sprečavanja same akutne bolesti. Cijepljenje, liječenje određenih infekcija i redoviti preventivni pregledi mogu istodobno smanjiti i rizik od nekih vrsta raka.
Izvori:
