Fizička aktivnost od najranije dobi ključna je za zdrav razvoj svakog djeteta. Bavljenje sportom prilagođenim uzrastu gradi temeljne motoričke sposobnosti - od osnovnih pokreta do složenijih vještina - dok istovremeno jača srce, pluća, mišiće i podiže samopouzdanje djeteta. Ovo su najbolji sportovi za djecu prema dobi, za razvoj koordinacije, snage i izdržljivosti.
Prirodno je da dijete prvo istražuje svijet kroz igru: trči, skače, vozi bicikl ili se penje po igralištu. Upravo takve aktivnosti jačaju koordinaciju, snagu i izdržljivost sve do trenutka kad spremno uđe u organizirane sportske programe. Glavne dobrobiti redovitog bavljenja sportom uključuju:
-
Zdravlje i kondiciju: redovito vježbanje sprečava pretilost i poboljšava rad srca i pluća.
-
Razvoj motoričkih vještina: sportovi u ranom uzrastu potiču brzinu, koordinaciju, skakanje, bacanje i trčanje.
-
Socijalne i emocionalne vještine: timski sportovi razvijaju odgovornost, timski rad i samodisciplinu, dok djeci daju osjećaj uspjeha i radosti.
-
Zabavu: sport je za dijete prije svega igra i treba biti izvor zadovoljstva i smijeha.
Poznavanje razvoja djeteta po fazama pomaže roditeljima da odaberu prave aktivnosti.
Najbolji sportovi za djecu prema dobi - predškolska dob (2-5 godina)
Djeca od 2 do 5 godina usvajaju osnovne motoričke pokrete, ali su još premlada za većinu organiziranih sportova. Prije šeste godine razvoja, djeca još nemaju zrele osnovne motoričke vještine za natjecateljski sport.
Umjesto formalnih treninga, u tom razdoblju preporučuju se aktivnosti koje prirodno potiču kretanje i igru: trčanje po dvorištu, skakanje preko užeta, igranje loptom, vožnja triciklom ili lagano hodanje u prirodi. Takve igre unose radost u kretanje, ali i jačaju osnovne sposobnosti koordinacije i izdržljivosti - primjerice, djetetovo brzo trčanje ili skakanje prirodno razvijaju senzorno-motorno usklađivanje .
Među strukturiranim sportskim aktivnostima prilagođenima ovoj dobi izdvaja se plivanje za najmlađe. Bavljenje plivanjem (čak i uz roditeljsku pomoć) jača cijelo tijelo: punjenjem pluća kisikom i otporom vode aktivira se gotovo svaki mišić, čime se razvijaju snaga i izdržljivost.
Djeca u vodi osjećaju slobodu pokreta, štiteći im srce i šireći kapacitet pluća dok istovremeno uče koordinirano zamahivati rukama i nogama. Slične prednosti ima i gimnastika: već od oko 3. godine djetetovog života gimnastičke igre u vrtiću razvijaju opću motoričku spremnost, ravnotežu te mišićnu snagu (posebice u leđima i nogama) i pružaju izvrstan temelj za sve ostale sportove.
Drugi primjeri prigodnih aktivnosti u predškolskoj dobi su ples i jednostavne borilačke vještine. Ples (kod oba spola) potiče razvoj preciznosti pokreta i osjećaja za ritam, a uz to poboljšava držanje i koordinaciju trupa i udova. Borilačke vještine kao što su karate ili judo mogu se započeti oko pete godine - oni podižu dinamičku fleksibilnost, koordinaciju i koncentraciju, pritom učeći djecu disciplini i samopouzdanju u sigurnom okruženju.
Čak je i laganije penjanje (uz nadzor) ili obiteljsko planinarenje s dječjom nosiljkom odlična aktivnost: šetnje po prirodi postaju zabava i u isto vrijeme osnažuju djetetov organizam, čine ga izdržljivijim te povećavaju kapacitet pluća kisikom. Ključ je u tome da predškolski sport bude igra bez pritiska - bez bodovanja i natjecanja, što uči dijete da se kreće zbog vlastitog zadovoljstva i razvoja, a ne rezultata.
Kako djeca rastu, korisno je da se igra proširi najrazličitijim aktivnostima (trčanje, ples, preskakanje, bacanje, hvatanje, plivanje) koje razvijaju cijelo tijelo. Na taj način dijete gradi koordinaciju ruku, nogu i oči te jača mišiće svih skupina, umjesto da prerano prenaporno trenira samo jednu vještinu.
U ovoj fazi fokus je na usvajanju temeljnih pokreta, a ne na pobjedi; ohrabrite dijete da samo istražuje granice svojih sposobnosti, uz vašu podršku.
Rani osnovnoškolski uzrast (6-9 godina)
S dolaskom u školu dijete postiže dovoljnu motoričku zrelost za organizirane sportove. U dobi od oko 6 do 9 godina poboljšavaju se koordinacija, ravnoteža i sposobnost praćenja uputa. Djeca mogu razumjeti jednostavna pravila i uživati u timskim aktivnostima, ali je još uvijek važno da se natjecanje ne naglašava previše.
Glavni cilj u ovoj dobi jest usvajanje temelja: tehnike i igre, a ne pobjeda. Stoga programi s manjim loptama, kraćim utakmicama i većim naglaskom na igri i izmjeni uloga mogu značajno poboljšati dijeteve šanse za uspjeh i zabavu.
Primjerice, nogomet je idealan za razvoj koordinacije pokreta i izdržljivosti: preporučuje se oko sedme godine, kada već ima smisla raditi osnovne vještine driblinga i dodavanja. Košarka se često uči već od 6-8 godina, što poboljšava motoričko usklađivanje ruku i očiju, agilnost i brzinu.
U oba sporta djeca razvijaju i izdržljivost trčanja (plivanje kao i tenis također jačaju srce i pluća te izdržljivost) kao i timski duh. Rukomet i odbojka dolaze nešto kasnije, oko 10 godine, jer zahtijevaju složeniju koordinaciju i snagu pri kontaktu (onu djeca grade kroz igru i vježbe u pripremnim grupama).
Uz sportove s loptom, u ovoj dobi vrlo su prikladni i tenis te gimnastika. Tenis razvija izuzetnu izdržljivost, snagu ruke i koncentraciju na predstojeće udarce. Gimnastičke vježbe (razvijane i kroz vrtićke programe) nastavljaju poboljšavati opću motoričku spremnost, agilnost i fleksibilnost te su prirodna baza za brojne druge aktivnosti.
Borilačke vještine nastavljaju graditi motoriku i disciplinu: primjerice, djeca koja redovito vježbaju borilačke sportove postaju preciznija u pokretima i bolji su u koncentraciji pri izvođenju sekvenci udaraca ili bacanja.
Mnogi roditelji i treneri u ovom razdoblju uvode i najosnovnije atletske vještine: djeca uče trčati na kratke pruge i skakati, što dodatno jača gornji i donji dio tijela te razvija izdržljivost trčanja. Zapravo, trčanje je najprirodnija aktivnost za djecu: čim nauče hodati, počinju trčati.
Stoga su dječje utrke i jednostavne igre praćenja (poput igre skrivača) izvrstan način za jačanje cijelog tijela, koordinacije i kognitivnih funkcija (planiranja kretanja). Uz to, sportsko penjanje u dječjim klubovima dodatno potiče razvoj snage tijela i brzog razmišljanja, jer smišljanje puta do vrha stijene trenira koordinaciju i koncentraciju.
Ukratko, za djecu u dobi od 6 do 9 godina preporučuju se raznovrsni sportovi s naglaskom na tehniku i zabavu. Osim već navedenih, to mogu biti i plivanje, ples, klizanje i biciklizam - sportovi koji uključuju puno kretanja i bolju koordinaciju bez pretjeranog stresa na rastući organizam.
Važno je primijetiti da se u ovoj fazi djeca još uvijek brzo umaraju, stoga bi treninzi trebali biti kraći i raznovrsni. Kao što pedijatri savjetuju, sport treba promicati učenje novih vještina više od samih pobjeda , a programi trebaju biti prilagođeni visini i sposobnostima djeteta (manji rekviziti, pojednostavljena pravila).
Kasni osnovnoškolski uzrast (10-12 godina)
Kako djeca prelaze u pre-adolescenciju (10 do 12 godina), njihova motorička i kognitivna zrelost omogućava treniranje kompleksnijih sportova. U ovom uzrastu većina djece ima dovoljno dobro razvijene koordinaciju, ravnotežu i snagu kako bi se bavila sportovima koji zahtijevaju timsku igru, strategiju ili brze reakcije.
Primjerice, za nogomet, košarku, hokej i odbojku uobičajeno je da dijete u dobi iznad 10 godina može pratiti taktike igre i igrati po svim pravilima.
Kod starijih osnovnoškolaca intenzitet može rasti, moguće je uvoditi dulje treninge i natjecanja. Ipak, stručnjaci naglašavaju da i tada treba staviti naglasak na razvoj vještina, timski duh i zabavu, a ne na pritisak zbog rezultata.
U ovoj dobi djeca mogu uživati u vođenom pristupu kojim se, uz već nabrojane sportove, potiču trčanje, atletika (kraljica sportova nudi različite discipline, primjerice, kratke sprinteve od oko 10. godine, duge staze oko 13. godine), plivanje na duže staze i složeniji plesni oblici (sport kojem su mnogi skloniji u tinejdžerstvu).
Međutim, zbog približavanja pubertetu, treba imati na umu da su promjene u tijelu velike. Neki dječaci u ovoj dobi mogu naglo porasti, postati teži i jači od vršnjaka, dok drugi ne. Takve razlike ne pokazuju stvarni talent, bitno je prilagoditi sport djetetovoj zrelosti i tijelu.
Primjerice, djeca koja još nisu u pubertetu možda će se bolje snaći u sportovima gdje fizička veličina nije presudna, poput plivanja, tenisa ili borilačkih vještina. Također, kraće faze rasta (skokovi u visinu) mogu privremeno narušiti koordinaciju i balans djeteta. Stoga, čak i kada dijete ulazi u ozbiljnije programe, treba mu omogućiti da igra raznovrsno, da odmara i da se prilagođava novom tijelu bez osjećaja krivnje.
Najbolji sportovi za djecu prema dobi: početak adolescencije (13+ godina)
U prvoj fazi adolescencije (otprilike 13-15 godina) dječji organizam je vrlo blizu odraslih: snaga, izdržljivost i koordinacija su dovoljno razvijene da dijete može bez većih ograničenja trenirati različite sportove. U ovoj dobi dijete može ozbiljnije trenirati sport koji voli (bilo timski ili pojedinačni), uz stručni nadzor kako bi se izbjegle ozljede zbog neočekivanih rasta mišića i kostiju.
Preporučuje se nastaviti s raznolikim sportskim aktivnostima, jer vrijeme ranijeg usmjerenja (specijalizacije) je uglavnom prošlo. Stručnjaci savjetuju da se ozbiljnija specijalizacija ne započne prije 10. godine, a ubrzan ulazak u jedan sport ranije može biti rizičan zbog mogućnosti ozljeda i preopterećenja.
No, i u ranoj adolescenciji važno je održavati ravnotežu. Čak i vrhunski mladi sportaši trebali bi povremeno raditi lagane vježbe snage (čučnjevi, sklekovi, penjanje ili plivanje) kako bi izgradili mišićnu potporu bez dizanja velikih utega.
Dugotrajni napor treba kombinirati s duljim oporavkom, jer je u ovim godinama sposobnost oporavka i dalje manja nego kod odraslih. Također, u tinejdžerskoj dobi često dolazi do velikog stresa povezanog sa školom i društvom; sportovi poput plivanja, trčanja ili gimnastike mogu djeci pružiti osjećaj kontrole i samopouzdanja kako fizički, tako i psihički.
Na kraju, uz sve preporuke i planove, djecu treba motivirati da nastave uživati u igri, jer, kako ističu roditelji i treneri, sport mora ostati zabava kroz koju dijete razvija snagu, koordinaciju i izdržljivost bez bojazni i stresa.
Sportske aktivnosti prilagođene dobi djeteta imaju višestruke koristi - ne samo u razvoju koordinacije, snage i izdržljivosti, već i u rastu samopouzdanja, timskom duhu i ljubavi prema zdravom načinu života.
U predškolskom razdoblju djeca trebaju slobodno istraživati gibanje (trčati, skakati, plivati) bez natjecateljskog pritiska. U ranim školskim godinama bitno je uvesti jednostavne sportske igre i rekreaciju (nogomet, gimnastika, tenis, borilačke vještine, atletika), uvijek stavljajući naglasak na igru i učenje novih vještina.
Kako dijete ulazi u kasnu osnovnoškolsku dob i pubertet, sportovi mogu postati složeniji i više zahtijevati timski rad ili tehnike (nogomet, košarka, plivanje, atletika), ali još uvijek s visokom dozom zabave i fleksibilnosti.
U svakom uzrastu, roditelji i treneri trebaju poticati ravnotežu između igre i treninga. Redovita rekreacija i raznovrsne sportske aktivnosti donose kontinuirani napredak u koordinaciji, snazi i izdržljivosti djeteta, a uz to grade zdrave navike za život.
Najvažnije je da se dijete osjeća sretno u sportu koji odabere, sport je igra koja treba donijeti zadovoljstvo. Podržite djetetovu ljubav prema kretanju, ohrabrite ga da isproba različite aktivnosti i uvijek poštujte njegov ritam, tako ćete mu omogućiti da odrasta snažno, spretno i sretno.
