Zamislite dijete koje sjedi na podu, igra se kockicama, smiješi se roditelju i upija svaku riječ i pokret. U tom trenutku, njegov mozak stvara milijune novih veza - temelje budućeg govora, empatije i znatiželje. No, što se događa kada umjesto pogleda roditelja, dijete satima gleda u ekran?
Mozak u razvoju treba ljude, a ne ekrane
Najnovija svjetska istraživanja potvrđuju da su prve tri godine života presudne za razvoj mozga. U tom razdoblju, djeca najviše uče kroz igru, razgovor i kontakt s odraslima. Kada je ekran često prisutan, dijete propušta te dragocjene trenutke. Stručnjaci upozoravaju da previše vremena pred ekranom može usporiti razvoj govora, smanjiti pažnju i čak promijeniti strukturu mozga.
MRI snimanja pokazuju da djeca koja provode više od dva sata dnevno pred ekranom imaju slabije razvijenu bijelu tvar u mozgu – dio odgovoran za povezivanje različitih regija mozga, jezik i učenje. Kod djece s više od četiri sata ekrana dnevno, rizik od kašnjenja u govoru raste na čak 40%. To nisu samo brojevi – to su stvarna djeca koja teže izgovaraju prve riječi, slabije razumiju emocije i teže se snalaze u društvu.
Ekrani i emocije: začarani krug
Znanstvena analiza više od 290.000 djece diljem svijeta pokazala je da djeca s viškom ekrana češće razvijaju probleme s ponašanjem, tjeskobom i samopouzdanjem. Što više vremena provode pred ekranom, to se više povlače u sebe, izbjegavaju igru i razgovor i onda još češće traže utjehu u ekranu. Tako nastaje začarani krug iz kojeg je teško izaći.
Roditelji često, iz dobre namjere, daju djetetu mobitel ili tablet da ga smire ili zabave. No, ekrani ne mogu zamijeniti toplinu zagrljaja, osmijeh ili razgovor. Djeca trebaju ljudsku interakciju da bi naučila prepoznati i izraziti osjećaje.
Što kaže znanost o granicama?
Preporuke stručnjaka su jasne: djeca mlađa od dvije godine ne bi trebala koristiti ekrane, osim za video pozive s obitelji. Za djecu od dvije do pet godina, najviše sat vremena dnevno uz obavezno sudjelovanje roditelja. Svaka dodatna minuta pred ekranom znači manje vremena za igru, maštu i razgovor, a upravo to najviše potiče razvoj govora i mozga.
Možda se čini da je teško izbjeći ekrane u današnjem svijetu, ali svaki trenutak proveden u igri, čitanju priče ili jednostavnom razgovoru s djetetom ostavlja neizbrisiv trag. Dijete koje gleda roditelja dok govori, osjeća sigurnost i ljubav, uči kako slušati, razumjeti i izražavati svoje misli. To su trenuci koji grade temelje za cijeli život.
Nijedan ekran ne može zamijeniti ljudski dodir, pogled ili riječ. Mozak i srce djeteta rastu kroz odnos, igru i zajedništvo. Znanost nas upozorava na rizike, ali i podsjeća na moć jednostavnih, svakodnevnih trenutaka koje dijete provodi s roditeljem. Upravo u tim trenucima, daleko od ekrana, rađa se pravi razvoj i govora, i mozga, i srca.
